Talismani i moderne religije

Zajedno sa drugim vrstama talismana, amajlije danas postaju veoma popularne. Obično su to kristali, keltski krstovi ili drugi mistični nakit koji se nosi kao privezak na ogrlici ili narukvici ili okačen na lanac koji visi sa retrovizora automobila. Veruje se da ovo takozvano „sveto kamenje“ i drugi urezani talismani imaju mistične moći, koje navodno donose ličnu zaštitu, uspeh i prosperitet. Često se smatraju prenosiocima isceljujuće energije i pozitivnih vibracija za koje se smatra da podstiču osećaj mira i spokoja. Iz arheoloških dokaza znamo da su amajlije bile veoma česte u drevnim kulturama biblijskih zemalja, posebno među paganskim narodima.

Šta Bog kaže o ljudima koji koriste amajlije? „Oni su puni sujeverja sa Istoka; oni gataju kao Filistejci i stisnu se za ruke sa neznabošcima“ (Isaija 2:6, NIV). Biblija nas dalje upozorava: „U taj dan Gospod će oduzeti lepotu njihovih lančića, traka za glavu, ukrasa u obliku polumeseca, visećih minđuša, narukvica, velova, pokrivala za glavu, lanaca za gležnjeve, pojaseva, kutija za miris [i] amajlija“ (Isaija 3:18-20, NAS).

U vreme otpadništva i idolopoklonstva, Izraelci su kopirali sujeverja paganskog naroda oko sebe, uključujući praksu nošenja amajlija i magičnih amajlija. Bog je izdao strogo upozorenje lažnim proročicama Izraela koje su nosile amajlije. „Ovako kaže Suvereni Gospod: Teško ženama koje prišivaju magične amajlije na sva svoja zapešća i prave velove različite dužine za svoje glave da bi zarobile ljude. Hoćeš li zarobiti živote mog naroda, ali sačuvati svoj? . . . Ja sam protiv tvojih magijskih čarolija kojima zarobljavaš ljude kao ptice i otrgnuću ih iz tvojih ruku; Oslobodiću ljude koje hvatate u zamku kao ptice. Otkinuću ti velove i spasiću svoj narod iz tvojih ruku, i oni više neće biti plen tvoje moći“ (Jezekilj 13:18, 20, 21, NIV).

Osim što su nosili amajlije, paganski narodi su takođe posedovali veće talismane zvane „terafimi“, ili kućni idoli. Ove minijaturne slike su se čuvale u kući ili bi se nosile na putovanja. Upotreba ovih figurica infiltrirala se u Izrael, a Bog im se protivio. „Štaviše, Josija je uklonio medijume i duhove i terafime i idole i sve gadosti koje su se videle u zemlji Judinoj i u Jerusalimu, da potvrdi reči zakona koji su napisani u knjizi“ (2. Kraljevima 23:24, NAS).

Kad god se u Bibliji pominju amajlije, idoli i druge magične amajlije, Božji stav je protiv njih i onih koji se u njih uzdaju. „Mrzeo sam one koji gledaju na beskorisne idole; ali se uzdam u Gospoda“ (Psalam 31:6, NKJV). Kada osetimo potrebu za božanskom zaštitom koja bi nas zaštitila od fizičke povrede ili opasnosti, trebalo bi da se pouzdamo u Boga — a ne u neku magičnu amajliju ili šarm. „Reći ću o Gospodu: On je moje utočište i moja tvrđava; Bože moj, u Njega ću se pouzdati.’ On će te sigurno izbaviti iz zamke ptičara i od opasne pošasti. On će te pokriti svojim perjem, i pod krila Njegova sklonićeš se; Njegova istina će biti tvoj štit i štitnik. Nećete se plašiti strahote noćne, ni strele koja leti danju, ni pošasti što hodi u tami, ni razaranja koje opustoše u podne.”


Leave a comment

Design a site like this with WordPress.com
Get started